Zatvorim oči
i posmatram put
kroz šume i džungle
kroz nebo i prah
i osetim bol
ali ne stajem.
Svest mi se gubi
ona odlazi i trne
poput drhtavog plamena sveće
na otvorenoj noćnoj tami
između kukuruzišta i potoka
studene vode
vilindoma.
A negde u tami
u svojoj beloj haljini
i sa upalim mrtvim očima
čekaš me
podbula
i na usnama ti reči
večne ljubavi stoje
a ja, sam
i uplašen,
lutam
iako put svoj
odavno znam.
Odlazim.
i posmatram put
kroz šume i džungle
kroz nebo i prah
i osetim bol
ali ne stajem.
Svest mi se gubi
ona odlazi i trne
poput drhtavog plamena sveće
na otvorenoj noćnoj tami
između kukuruzišta i potoka
studene vode
vilindoma.
A negde u tami
u svojoj beloj haljini
i sa upalim mrtvim očima
čekaš me
podbula
i na usnama ti reči
večne ljubavi stoje
a ja, sam
i uplašen,
lutam
iako put svoj
odavno znam.
Odlazim.
(c) Nikola Bulj

0 коментара:
Постави коментар